VestiInformacijeKulturaRegion
BOGOJAVLJENSKI HRAM U MOSKVI
e subote, uveče, 21. juna 1941. godine, u Bogojavljenskom hramu, u Jelohovu – nekada selu u okolini Moskve, sveštenik Nikolaj Koljčicki je držao večernju službu… Glas mu je bio slab, prekidan jecajima… Plakao je… Saopštio je okupljenim vernicima da će sutra ujutro na tom mestu, u toj crkvi, biti održana poslednja Liturgija i da će ova, jedna od najlepših i najznačajnijih moskovskih crkava, odlukom Prezidijuma Centralnog izvršnog komiteta KP SSSR, biti zatvorena…
Sutradan, tog nesrećnog dana, ta “poslednja” Liturgija je održana… Ali narod se dugo nije razilazio… Razići se – značilo je izgubiti ovu svetinju… A onda je neko saopštio strašnu vest – toga jutra, tog nesrećnog 22. juna 1941. godine, Nemačka je napala Sovjetski Savez. Zatvaranje hrama više nije bilo tema… Neverovatnom sudbinskom igrom, taj stravični istorijski slučaj je spasio ovu Božju kuću. Jelohovski, ili Bogojavljenski hram nikad nije zatvoren…


Hram je u prvobitnom obliku, sagrađen sredinom 19. veka, u stilu ampir. Ikonostas, kao i ceo enterijer crkve prosto fascinira bogatstvom i zanatskim majstorstvom kojim je izveden… Čini mi se da nigde nisam doživeo takvo uzbuđenje i takvo blaženstvo kao u ovom hramu i njegovom fantastično akustičnom prostoru, na Svetoj Liturgiji, kada se sa njegovih visokih galerija, kao sa neba, razlegnu predivni, anđeoski glasovi, neprimetnih ali redovno prisutnih crkvenih horova…
I dan danas, kada u Moskvi postoji velikolepni, obnovljeni hram Hrista Spasitelja, i stotine drugih pravoslavnih crkava, mnogi vernici, uključujući i moju porodicu i mene, zbog navike, kao i zbog topline i izuzetne lepote i bogatstva, smatra ovaj hram najsvečanijom i najlepšom crkvom ruske prestonice…

![]() | OdgovoriProsledi |