Vesti
Slava Bogoslovije „Sveta tri Jerarha” u manastiru Krka

U manastiru Krki, dana 12. februara 2023. godine, na praznik Sveta Tri Jerarha, svečano je proslavljena Krsna slava najstarije srpske bogoslovske škole. Služena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački g. Sergije, zajedno sa Njihovim Preosveštenstvima Episkopima niškim g. Arsenijem, osječkopoljskim i baranjskim g. Heruvimom, valjevskim g. Isihijem i dalmatinskim g. Nikodimom. Nakon čitanja Svetoga Jevanđelja Episkop Sergije je pozdravio mnogobrojni okupljeni verni narod i obratio im se rečima:
”Danas kada se prisjećajući istinskih truba Pravoslavlja, Truba Hristovih i truba Crkve, pojući bogoslužbeno u Ocu, Sinu i Duhu Svetome Trojicu, u Svetoj Trojici trojicu Ugodnika Božijih, zlatne trube Pravoslavlja, ukrasitelje Crkve, u Trojici Jednosuštnoj tri sunca koji sijajući neprestano projaviše svima Istinu koja se nalazi u Bogu, vječno rađajućem Sina i vječno i savječno ishodeći Duha. Danas slavimo Sveta Tri Jerarha koji ni po čemu ne bijahu veći niti uzvišeniji jedan od drugoga, Svetog Vasilija Velikog, angela u tijelu, Grigorija Bogoslova, istinskog slovitelja Tajni Božijih i Jovana Zlatousta, zlatnih usta Crkve ukrasitelja. Svete ljude Hrista Bogočovjeka, prepodobne podvižnike, bogoslove, propovjednike i pravednike Božije, Episkope Crkve Hristove i savršene monahe, oblagodaćene sasude i bogovidce, bogomudre ustrojitelje svete Liturgije i svega bogosluženja, apostolske ureditelje bogomdanog kanonskog poretka Crkve, nepokolebive borce za vjeru pravoslavnu i dogmate apostolske i otačke.
Ovi sveti iako učeći se i prebivajući u svetovnoj filosofiji kod izvrsnih učitelja onoga doba, potkrepljujući se svim raspoloživim znanjem ne bijahu zadovoljni dobijenim već oni tragahu za onim savršenijim, oblagodaćenim i ljubomudrujućim znanjem koje se dobija sviše, prebivajućem u Onome Koji oživotvorava. Otrgnuvši se od praznog sofisticiranja, iskoristivši sva raspoloživa sredstva koja su im bila dostupna na sebi svojstven način, svaki od njih trojice ugradiše sebe u temelje Crkve. Oni kao takvi postadoše pravi i iskusni borci Tajni Hristovih koji ne žaleći sebe upustiše se u žestoku bitku sa bogoprotivećim se ljudima i zajednicama, a ovi obmanuti Satanom izvrtaše Riječ Božiju i Crkvu razgrađivaše lažnim i neistinitim učenjima. No ipak Hristova nauka kao jedno jedino istinsko učenje i filosofiranje u koga nema laži ni obmane ipak trijumfovaše i kroz Saborovanje objavi vaseljeni istinu Pravoslavlja. Primajući muke, mučenja i izgnanstva biše istinski nasljednici jevanđelskih riječi: „Blaženi prognani pravde radi jer je njihovo Carstvo Nebesko.“ (Mt 5, 10), i oni kao takvi postadoše sinovi Carstva u Trojici. Pastiri dobri koji su u svemu podražavali svome Spasitelju i Dobrom Pastiru Hristu, ne ostavljajući povjerenog im stada žednog Hristoljublja i Bogoljublja napojiše svaku dušu bogopoznanjem i privodeći zabludjele i izgubljene ovce Pastiru. Tri sunca Jednoga Božanstva, tri Jerarha u Jednoj Trojici ispovjedajući i bogoslovstvujući Trojicu jednosuštnu i nerazdjeljivu. I nema dostojnih riječi kojima bi uzveličali ovu trojicu koji kao tri odvojena izvora svjetlosti zračiše jednu istu svjetlost koja isijavaše iz Svete Trojice. Vasilija Velikog u monaškoj vrlini nepokolebivoga, u strogosti i podvižništvu projavljenoga, Grigorija Bogoslova jerarha pravde snagom bogoslovlja označenoga, Jovana Zlatousta zlatnog jezika i božanske propovijedi retora. „Ne može se grad sakriti kada na gori stoji; Niti se užiže svjetiljka i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući.“ (Mt 5, 14-15) Te ne bješe moguće da ova tri najveća svjetila Trosunčanog Božanstva ostanu neotkrivena i ne prosijavša, prosvećujući vaseljenu zracima dogmata božanstvenih. Sljedujući Prvojerarhu Hristu oni postadoše Jerarsi Crkve koje danas proslavljajući mnoga pokoljenja, odaju im poštovanje kao braničima Crkve i medotočnim strujama bogoslovlja. Oni postajući učiteljima mnogih sami sebe ugradiše u mnoge, a opet izvirući iz Jednog u Trojici. U svome duhovnom okrilju i staranju držeći mnoge duše budućih monaha, bogoslova i jeraraha. Neka i njihova svjetlost bogopoznanja svijetli svima danas koji se uče u ovom sveštenom Učilištu, imajući njih za svoje duhovne zastupnike, one koji tragaju za neispitivim Tajnama Svete Trojice, dogmata i bogoslovlja. Opredjeljujući se svaki ponaosob svome božanskom prizivu danas sozercavamo u Vasiliju angelski monaški čin, u Grigoriju sveštenoslužitelje Boga istinskoga a u Jovanu učitelje i besjednike. Da bismo vođeni tako njihovom božanstvenom mudrujućom filosofijom života i filosofijom duha proslavljali u „Duhu i Istini“ ponajviše, ne tjelesno nego duhovno, jer ono tjelesno ostade bez korijena i plodova dok ovo duhovno rodi rod i to svaki u svoje vrijeme.
Liturgišući ovu Božanstvenu i Svetu Evharistiju bivamo sjedinjeni sa Tvorcem, a preko Njega i sa ovim bogotražiteljima velikim Jerarsima kojih se danas prisjećamo, i ne samo da ih se prisjećamo već ih u Trojici oživotvoravamo jer sa njima budući u Liturgiji postajemo saučesnici Carstva Božijega kao vječne i neprolazne Liturgije u kojoj pronalazeći svoj konačni cilj nalazimo i svoje uipostaziranje. Taj momenat za sve nas biva završni pokret naših ličnosti ka Bogu, povratak iz ropstva, oslobaćajuća djelatnost koja od robova čini sluge i od odstupnika sinove, kada svi oni koji su propadajući u prvom Adamu bili podignuti Novim Adamom. Jer u Starom Zavjetu bješe sjenka, u Novom ikona a Istina je stanje budućeg (vijeka).
Budući sjedinjeni sa Tvorcem u Trojici, evharistijski, blagodarstveno u bogoslovskom jerurgisanju Logosa, saobražavajući se i podražavajući trojicu Jeraraha Crkve Hristove pozdravljajući sve istinski i duhovno, u molitvenoj radosti i raspoloženju želimo da uzimajući njih za primjer bivamo svagda rukovođeni njima ka krajnjem usinovljenju, imajući ih za primjer u poslušnosti Crkvi i Bogu budemo i mi poslušni svojim starješinama, učiteljima i jerarsima jer se Crkva na poslušnosti izgrađuje idući tako put Carstva Nebeskoga koje je u Boga Koji nas je izabrao i izveo na put svojih služitelja.
Blagodat u Svetoj Trojici, Ocu, Sinu i Duhu Svetome sa svima Vama, Amin.”