Dobrodošli na Va1.info   Click to listen highlighted text! Dobrodošli na Va1.info
Kolumne

Da li Valjevo ima elitu?

Lepo je akademik Matija Bećković, nedavno kod Emira Kusturice, rekao da elitu čine ljudi u koje uvek možete da se zakunete. A u Srbiji danas, dodao je akademik, ljudi se kunu samo kad hoće nešto da slažu.

U elitu spadaju najpametniji, najuspešniji ljudi u onom čime se bave, ali i najmoralniji i najdosledniji ljudi, koji deluju prosvetiteljski u sredini u kojoj žive i rade. I takvi ljudi su poštovani, njihovo mišljenje se uvažava i na njih se drugi ugledaju.

Postojanje takve istinske elite znači da je u toj sredini uspostavljen vrednosni poredak i kriterijumi u svim oblastima života, da postoji nivo ispod koga se ne može ići. Visoka stručnost, ugled i moralna osetljivost pripadnika elite bivaju prepreka nadiranju javašluka i nepoštenja, kada pošteni  stradaju.

Imamo li mi u Valjevu danas takvu elitu? Teško. Nesumnjivo je da postoje uspešni i respektovani direktori nekih škola i ustanova. Još je manje sporno da postoje odlični lekari, profesori, sveštenici, umetnici, dobri domaćini, cenjeni majstori.

Atmosfera je takva da te tihe, posvećene, poštene, uspešne poslenike u Valjevu nema ko da čuje. Da ih se zapita za mišljenje kako bi bilo dobro urediti stvari u oblastima u kojima oni daju nesumnjiv pečat.

Novinarstvo koje bi trebalo da ih osvetli nema vrednosnu vertikalu, zaglavilo se u  praćenju tuđih interesa, posvetilo se u velikoj meri sitničarenju.

Ono što se u Valjevu danas smatra elitom, jeste samoproglašena, interesna i sebična elita. Elita kojoj se ne može odreći određena stručnost i sposobnosti, ali joj se može prigovoriti moralna neosetljivost. Agresivno nametajući svoja imena i svoj interesni krug, ti ljudi sprečavaju uspostavljanje poštenijeg i pravednijeg poretka stvari. Način delovanja te tzv. elite, doveo je do ozbiljne moralne neostljivosti u javnom životu Valjeva. Jer ko je od njih digao glas, kada su  imena ljudi bez dokazane krivice izvikivana na trgu pred gnevnim narodom, kada su ljudi, posebno novinari, godinama sramoćeni i  odstreljivani na stranicama jedne revije, kada je na jednog zvaničnika početkom dve hiljaditih  organizovana i orkestrirana neviđena hajka. (Uzgred i skromno rečeno autor ovog teksta jeste digao glas i o tome postoje tonski i pisani zapisi.)

Mi ćemo pozdraviti otvaranje svakog novog radnog mesta, radovaćemo se svakoj realnoj najavi poboljšanja životnih prilika naših građana, ali je koliko privredni važan  i moralni oporavak. Sve dok ne budemo osetljivi, da u situaciji kada trojica-četvorica čine očiglednu nepravdu jednom, stanemo na stranu tog jednog, stvari neće valjati. Biće podržani, kao što si i podržavani  argumenti “ja sam luđi i bezobrazniji od tebe, pa mi pripada i mesto ispred tebe”.

Da li je Valjevo imalo pametnu, nepotkupljivu i moralno osetljivu elitu? Da, jeste. Autor ovog teksta nema  toliko godina života ni staža u Valjevu da pamti baš sve, ali pamte ljudi u Valjevu, pa evo imena: dr Vladimir Đurović, hirurg, nekadašnji direktor Valjevske bolnice; dr Rada Miletić, predsednik Regionalne privredne komore; Ivan Pucelj, profesor Poljoprivredne škole; ing. Dragan Mijanović; ing. Šlezinger; dirigent Dragan Vasiljević…

Da li je ovo moralisanje? Jeste. Jer bez određene doze moralisanja, ne može biti ni ozbiljnog novinarstva.

M. St.

Uspon
Back to top button
Click to listen highlighted text!