Pobeda SNS u Valjevu je čista kao suza, mada nije posebno ubedljiva. Koalicija oko SNS 26 odbornika, koalicija oko SPS 18 odbornika.
Formalno SNS bi mogao sam da formira vlast u Valjevu, ali dosadašnja politička praksa govori da je takva većina nesigurna. Ovde se još nije shvatilo da je lojalnost bitan princip u politici, pa su odbornici znali biti vrlo lelujavi u svojoj pripadnosti listi na kojoj su izabrani.
Posle 2 000-te nijedna valjevska vlast nije uspela da ponovi mandat. Socijalisti su još postigli uspeh u odnosu na Demokratsku stranku i Novu Srbiju kada su gubile vlast, ostajući ispod 10 odbornika. Za taj “uspeh” socijalisti treba najviše da zahvale svom ambicioznom kandidatu za gradonačelnika mr Draganu Jeremiću, koji je s velikim entuzijazmom okitio grad plakatima, kao nekad pred Prvi maj, sejao optimizam na sve strane i asfaltirao na sve strane. Videlo se da kandidat SPS doživljava ovaj trenutak presudnim za svoju političku karijeru. Uzgred na izbornom listiću samo je Jeremić zadržao titulu magistra ispred imena, dok su lekari i doktori nauka izbrisali, ili su im izbrisane titule.
No, nije to pomoglo. Narod je konstantno nezadovoljan i kada već može da bira stalno očekuje bolje od ovog što ima, a dobar deo naroda malo ima. I zato kažnjava postojeću vlast, očekujući od nove više.
Dr Gvozdenović pametno nije dozvolio da ga uvuku u zamku bilo kakve neodmerenosti. Sveo je u mekane okvire svoje vatrometne nastupe, kakve pamtimo sa skupštinskih zasedanja iz ranijih godina, ljudski se fokusirao na problem nezaposlenosti, pomirljivo i velikodušno ponudio svima saradnju na stvaranju konsenzusa za rešavanje problema, koji su već postali hitni.
Uz to, mora se priznati, da se veliki ugled predsednika SNS i premijera Aleksandra Vučića, velika očekivana pobeda SNS, prelila i na naprednjake u Valjevu.
Ako dva prva rezultata nisu iznenađenje za objektivne, neopterećene posmatrače, iznenađenje je što Udruženje građana “Pobeda”, predvođeno ing. Krstićem i vatrenim zastupnikom boraca i sirotinje, Ljubomirom Bradićem, ostalo bez odborničkih manadata. Na prethodnim izborima “Pobeda” je predvođena dr Gvozdenovićem izborila osam odbornika. Zar je politički uticaj pomenute dvojice toliko oslabio? Da li se shvatilo da oni ne mogu da sprovedu svoje ideje i svoja zalaganja, pa zašto bi onda ljudi uzalud trošili svoj glas?
S druge strane prijatno iznenađenje je i u Valjevu lista “Dosta je bilo-Saša Radulović”. Skoro da je nepoznato ko u Valjevu predstavlja ovu listu. Nije bilo ni kampanje. Ali bili su dovoljni nastupi Saše Radulovića u televizijskim emisijama, pa da ljudi prepoznaju konkretnost i privlačnost programa, sigurnost i ubeđenost tvorca tog programa. I da predstvnike ove liste uvedu u valjevski, a moguće je i u republički parlament.
Pobeda koalicije okupljene oko SNS-a bila bi još ubedljivija , da najgledanija valjevska televizija nije danima promovisala D. Jeremića , kako radi i gradi :I to je ključ “uspeha” SPS-a. B. Gvozdenovića je ta ista televizija propratila samo nekoliko puta.Na sučevljavanju u studiju te televizije, Gvozdenović je tu situaciju opisao ovako:”Kako bi izgledalo, kada bi ja dovodio tv ekipu na svaki porođaj, koji obavim , kao što Jeremić radi asfaltirajući puteve.Pa to je naš posao”. Bilo kako bilo, koalicija oko SNS-a ima 26 odbornika a koalicija oko SPS-a ima 18 odbornika.Protiv Gvozdenovića se stalno vodila negativna kampanja , pre svega na jednom Internet portalu,ali i u lokalnom listu. I opet je lista na kojoj je prvi dr Gvozdenović pobedila.Kako? Ogromnim radom, dobrom organizacijom i ličnom haarizmom A.Vučića u biračkom telu. Nije uzalud D.Jeremić rekao: ” Nažalost , lokalni i republički izbori se održavaju istovremeno”. Na čiju žalost, govori rezultat.