Upravni odbor Sportskog saveza Valjeva doneo je odluku da nagradu za najboljeg sportistu i sportistkinju u 2015. dodeli – nikome?! Među kandidatima za dodelu ovog priznanja našlo se dvoje mladih Valjevaca – Marko Jovanović (24), prvak Srbije i osvajač Kupa Srbije u rvanju u 2015. godini. Valja pomenuti da je Jovanović pre ovoga još dva puta bio osvajač Prvenstva Srbije, a na Mediteranskim prvenstvima u Larisi i Kanjiži takođe je osvajao medalje. Mladi Jovanović je, uz sve ovo, 2012. godine bio vicešampion sveta u neolimpijskoj disciplini rvanje na pesku, održanom u Budimpešti.
Kandidat za sportistkinju Valjeva bila je sedamnaestogodišnja Slavica Božić, koja je u prošloj godini ostvarila izuzetne rezultate u triatlonu, predstavljajući Srbiju i na Balkanskom prvenstvu.
Jovanovića i Božićku za dodelu ovog priznanja Sportskog saveza Valjeva predložili su njihovi klubovi, Jovanovića Rvački klub Mladost iz Valjeva, a Božićku Triatlon klub ATP iz Valjeva.
Nažalost, odgovora zašto predlozi nisu prihvaćeni , sem privatnih od nekih članova Upravnog odbora, ni do danas nema. Niko se čak nije setio da ovim mladim sportistima uputi bar lepe reči za to što su ostvarili boreći se ne samo za sebe već i za sportski ugled Valjeva!
Posle ove odluke, opravdano se postavlja pitanje šta jedan sportista u toku godine treba da uradi da bi ga nagradili ovim priznanjem. Može se postaviti i pitanje ko su ljudi koji sede u Upravnom odboru i koja su merila, sem ličnih, za vrednovanje sportista, koliko je među njima dosadašnjih reprezentativaca ili prvaka države koji bi mogli to da procenjuju na pravi način.
Ako se sa ovakvim, nazovimo merilima i ponašanjem delilaca „sportske pravde“ nastavi, onda se dovodi u pitanje buduća motivisanost za rad sportista, trenera, sportskih klubova, pa i samog Sportskog saveza.
Da pomenemo, možda će Upravni odbor Sportskog saveza bar na to imati odgovor, kako se desilo da u 2014. godini za najboljeg sportistu Valjeva bude proglašen igrač rukometa u drugom po rangu takmičenju u Srbiji, a prošlogodišnji objektivno jači rezultati predloženih sportista su za članove Upravnog odbora manje značajni!
Ne možemo se oteti utisku da je i ovde politika umešala svoje prste, kao da se vodi računa o tome koji takmičar potiče iz kojeg sporta, iz kojeg kluba i ko su članovi uprave tih klubova. Naši čitaoci će umeti to da procene, a nadajmo se da će se donošenjem novog Zakona o sportu stati na put dugogodišnjoj praksi da u klubovima, pa čak i u komisijama i Upravnim odborima sede ljudi iz političkih stranaka, koji na ovaj način dele „sportsku pravdu“!
Da je sve tako kako je napisano, e onda bi tekst i priča o uticajima i sličnom bila na mestu, ali ovako ovaj tekst je, pre svega tendeciozan i nekorektan, i to upravo u odnosu na sportiste pomenute u nepotpisanom tekstu.
Samim tim što tekst nije potpisan odmah se može utvrditi da nešto nije baš kako treba. Nepotpisani autor bi morao znati pravila o dodeli nagrade, a pravila nisu donošena u Valjevu i ne važe samo za Valjevo, već su to pravila Sportskog saveza Srbije. Zna se kriterijum po kome je neko Sportista Godine ili ne, Na to utiče mnogo stvari, od nivoa takmičenja, konkurencije na takmičenju i slično. S druge strane, nepotpisani autor nije pomenuo još nekoliko sportista koji su bili u konkurenciji za Sportistu godine, pa nije ‘’oštećen’’ samo pomenuti sportista već i nekolicina drugih. S druge strane, netačna je tvrdnja o Sportiskinji godine jer, kako se može čuti, a to je mogao i nepotpisani autor teksta da sazna, tu je došlo do izbora, upravo te, gore pomenute sportiskinje. Malo modifikovano, ali ipak na jedan jedini zadovoljavajući način.
Najčudnije je da autor, nepotpisani, navodi:
’’Posle ove odluke, opravdano se postavlja pitanje šta jedan sportista u toku godine treba da uradi da bi ga nagradili ovim priznanjem. Može se postaviti i pitanje ko su ljudi koji sede u Upravnom odboru i koja su merila, sem ličnih, za vrednovanje sportista, koliko je među njima dosadašnjih reprezentativaca ili prvaka države koji bi mogli to da procenjuju na pravi način.’’
Da, opravdano se može postaviti ovo pitanje kada, da ponovim, ne bi postojali tačno definisani uslovi po kojima neko može ili ne može biti proglašen Sportistom godine. Uslovi su postavljeni od Sportskog saveza Srbije i ne zavise od slobodne volje bilo koga u Upravnom odboru, ili od slobodnog tmačenja, ovoga puta, nepotpisanog autora jednog tendecioznog, i pre svega političkog, a ne sportskog komentara.
Postoji pravilnik o dodeli nagrada Sportskog saveza Valjeva, i po njemu se vrsi rangiranje rezultata. Ti kriterijumi nisu i ne mogu biti isti na nivou cele Srbije, jer sport nije jednako razvijen u svim gradovima. To je sto se tice Sportskog saveza Valjeva i tekst je to realno preneo. Sto se redakcije tice, tu nisam upucen, ali imate urednika, pa pitajte njega ukoliko Vam nesto nije jasno, ja verujem da Vam može dostaviti dokumenta na osnovu kojih je napravljen tekst, kao sto su taj pravilnik i lista kandidata.
Vrhunac propasti sporta predstavlja kada nemas koga da proglasis za sportistu godine. Ali vrhunac propasti celokupnog drustva i svih moralnih vrednosti predstavlja kada ti imas koga da proglasis, a ne uradis to iz licnih razloga, i pljunes na rad ne jednog sportiste ili kluba, vec svih sportista u gradu, proglasavajuci njih i njihove trenere nesposobnim da naprave bilo kakav rezultat. Nema taj Sportski savez odavno veze sa sportom, samo su nam sada to javno i rekli !